U prostorijama SPKD "Prosvjeta" Sarajevo, u ponedjelјak, 25.3. održana je promocija monografije "Dva dijela teatarskog srca", autora Gradimira Gojera, o pozorišnim umjetnicima Oliveri Kostić-Marković i Zvonimiru Markoviću. O njihovom doprinosu pozorišnoj umjetnosti, ali i o njihovom pedagoškom radu i životu govorili su Jasna Diklić, Dino Mustafić, Alija Pirić, i njihov sin Aleksandar Marković bez čije inicijative i zalaganja ovo djelo ne bi ugledalo svjetlost dana. Veliki broj prisutnih je uživao u sjećanjima, fotografijama i odlomcima iz radio-drama koje je ovaj teatarski par stvarao.
Gradimir Gojer napisao je knjigu o dramskim umjetnicima, Olivera Kostić-Marković i Zvonimir Marković bili su partneri, u životu i na sceni, baš kako to i naslov knjige kaže kao “Dva dijela jednog teatarskog srca”.
"Ta knjiga za mene predstavlјa, iako je nisam pisao, moje životno djelo. To je, prije svega, priča o mojim roditelјima, kao glumcima koji su Sarajevu, BiH i šire, podarili nezaboravne uloge iz krasnog dramskog repertoara, kako dramskih klasika tako i pisaca suvremenih tekstova", kazao je Aleksandar Marković.
To je i knjiga o lјubavi autora prema tim umjetnicima, koja se transcendentira na njegov dramaturški način. Knjiga je to i o lјubavi dvoje umjetnika, koji su se zalјubili potom postali i bračni par. Igrali su često zajedno na sceni, u paru.
"Knjiga je to i o njihovoj lјubavi prema meni, kao njihovom sinu, ali i mojoj lјubavi prema njima. Nekoliko se tu vrsta lјubavi prepliće", naglasio je.
Kako je kazao, interesantno je bilo odrastati sa umjetnicima. To su posebni lјudi, sa neobičnim senzibilitetima koji se često ne poklapaju sa racionalnim i utvrđenim normama.
"Život sa umjetnicima je interesantan, neobičan i zanimlјiv, ali i oplemenjuje jer umjetnost sama po sebi oplemenjuje društvo i čovjeka. Tako sam i ja odrastao u plemenitoj i toploj atmosferi dvoje lјudi koji su mi bili i roditelјi", kazao je.
Teatarski put vodio je umjetnički par Marković kroz nekoliko pozorišnih kuća - od Beograda, Osijeka, do Sarajeva gdje su nastupali u Malom pozorištu (Kamerni teatar 55) potom i u Narodnom pozorištu Sarajevo. Zapaženi su i njihovi angažmani na radiju i televiziji. Samo na tadašnjem Radio Sarajevu (današnji BHR1), arhivirano je, ističe Aleksandar Marković, više od 350 tonskih zapisa radio-drama u kojima su učestvovali. Zvonimir Marković proglašen je 1976. godine glumcem godine Radio Sarajeva, a Olivera Marković 1958. godine za ulogu vještice u drami Ingmara Bergmana ' Danse Macabre'.
Olivera Marković je bila i pedagog, u Dramskom studiju pri Malom pozorištu. Odnjegovala je, zajedno sa ostalim profesorima tadašnjeg Dramskog studija, mnoge bh. glumce među kojima su Josip Pejaković, Jasna Diklić, Dragan Jovičić, Zijah Sokolović, Nada Đurevska, Vesna Mašić, Nisvet Omerbašić, Ferid Karajica, Hasija Borić.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Olivera Marković okuplјala je djecu, u svom stanu, u namjeri da ih skloni sa ulice i olakša im ratno djetinjstvo. Pripremali su priredbe, kasnije i ozbilјnije teatarske nastupe. Učinila je da teatrom i umjetnošću djeci bude lakše u ratu.
U muzičkom dijelu nastupio je Armin Smajić, učenik 4. razreda Srednje muzičke škole Sarajevo u klasi prof. Belme Tuzović-Mujkić. (dio teksta prenesen sa radiosarajevo.ba)
Gradimir Gojer napisao je knjigu o dramskim umjetnicima, Olivera Kostić-Marković i Zvonimir Marković bili su partneri, u životu i na sceni, baš kako to i naslov knjige kaže kao “Dva dijela jednog teatarskog srca”.
"Ta knjiga za mene predstavlјa, iako je nisam pisao, moje životno djelo. To je, prije svega, priča o mojim roditelјima, kao glumcima koji su Sarajevu, BiH i šire, podarili nezaboravne uloge iz krasnog dramskog repertoara, kako dramskih klasika tako i pisaca suvremenih tekstova", kazao je Aleksandar Marković.
To je i knjiga o lјubavi autora prema tim umjetnicima, koja se transcendentira na njegov dramaturški način. Knjiga je to i o lјubavi dvoje umjetnika, koji su se zalјubili potom postali i bračni par. Igrali su često zajedno na sceni, u paru.
"Knjiga je to i o njihovoj lјubavi prema meni, kao njihovom sinu, ali i mojoj lјubavi prema njima. Nekoliko se tu vrsta lјubavi prepliće", naglasio je.
Kako je kazao, interesantno je bilo odrastati sa umjetnicima. To su posebni lјudi, sa neobičnim senzibilitetima koji se često ne poklapaju sa racionalnim i utvrđenim normama.
"Život sa umjetnicima je interesantan, neobičan i zanimlјiv, ali i oplemenjuje jer umjetnost sama po sebi oplemenjuje društvo i čovjeka. Tako sam i ja odrastao u plemenitoj i toploj atmosferi dvoje lјudi koji su mi bili i roditelјi", kazao je.
Teatarski put vodio je umjetnički par Marković kroz nekoliko pozorišnih kuća - od Beograda, Osijeka, do Sarajeva gdje su nastupali u Malom pozorištu (Kamerni teatar 55) potom i u Narodnom pozorištu Sarajevo. Zapaženi su i njihovi angažmani na radiju i televiziji. Samo na tadašnjem Radio Sarajevu (današnji BHR1), arhivirano je, ističe Aleksandar Marković, više od 350 tonskih zapisa radio-drama u kojima su učestvovali. Zvonimir Marković proglašen je 1976. godine glumcem godine Radio Sarajeva, a Olivera Marković 1958. godine za ulogu vještice u drami Ingmara Bergmana ' Danse Macabre'.
Olivera Marković je bila i pedagog, u Dramskom studiju pri Malom pozorištu. Odnjegovala je, zajedno sa ostalim profesorima tadašnjeg Dramskog studija, mnoge bh. glumce među kojima su Josip Pejaković, Jasna Diklić, Dragan Jovičić, Zijah Sokolović, Nada Đurevska, Vesna Mašić, Nisvet Omerbašić, Ferid Karajica, Hasija Borić.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Olivera Marković okuplјala je djecu, u svom stanu, u namjeri da ih skloni sa ulice i olakša im ratno djetinjstvo. Pripremali su priredbe, kasnije i ozbilјnije teatarske nastupe. Učinila je da teatrom i umjetnošću djeci bude lakše u ratu.
U muzičkom dijelu nastupio je Armin Smajić, učenik 4. razreda Srednje muzičke škole Sarajevo u klasi prof. Belme Tuzović-Mujkić. (dio teksta prenesen sa radiosarajevo.ba)
